Bilo hipertenzija izlječiva 1. Hipertenzije i fundusa, Fundus, pregled očne pozadine
Sadržaj
- Sidebar [Skip] Međunarodni dan rijetkih bolesti —
- Rasprava na temu hipertenzije
- Bilo hipertenzija izlječiva 1 Rezistentna arterijska hipertenzija
- Visoka puls i krvni tlak
- MSD priručnik dijagnostike i terapije: Arterijska hipertenzija
Patofiziologija RH povezana je s povišenom razinom aldosterona zbog čega važnu ulogu u terapiji imaju antagonisti mineralokortikoidnih receptora MRA.
Denervacija bubrežnih arterija DBA radiofrekvencijom jedna je od obećavajućih novih metoda liječenja rezistentne hipertenzije RHrefraktorne na optimalno liječenje kombiniranom antihipertenzivnom terapijom koja uključuje 3 i više lijekova iz različitih antihipertenzivnih skupina, a od kojih jedan mora biti diuretik. Potrebno je prethodno isključiti sekundarne uzroke, neadekvatno mjerenje tlaka te nesuradljivost bolesnika.
Uspjeh liječenja hipertenzije ovisi o suradnji bolesnika i liječnika Objavljeno Podijeli Pri liječenju visokog krvnog tlaka svakom se bolesniku pristupa pojedinačno, tako da ciljne vrijednosti krvnog tlaka ovise o bolesnikovoj dobi, postojećim bolestima i procjeni rizičnih čimbenika Mnogi građani Hrvatske boluju od povišenoga krvnog tlaka ili poznaju mnoge koje muči taj zdravstveni problem. Mnogi oboljeli, međutim, ignoriraju svoju hipertenziju ili prebrzo, najčešće samoinicijativno, odustaju od liječenja. O toj smo vrlo učestaloj bolesti razgovarali s doc.
Uvod Kontrola krvnog tlaka bitan je čimbenik prevencije i bilo hipertenzija izlječiva 1 kardiovaskularnih bolesti.
Unatoč raznovrsnim terapijskim mogućnostima, u kojima liječnici preferiraju kombinirane fiksne doze antihipertenziva radi bolje suradljivosti i dodatnog učinka na smanjenje oštećenja ciljnih organa, i nadalje velik broj bolesnika ne postiže regulaciju krvnog tlaka na odgovarajući način. U patogenezi RH važna uloga pripada aldosteronu, koji dovodi do retencije natrija, vazokonstrikcije i mijenja žilnu popustljivost te suprimira stvaranje dušičnog oksida 6.
Važnost primjerenog liječenja — kombinirano liječenje Hipertenzivna bolest srca, mozga i bubrega uobičajen je nalaz kod bolesnika s RH koja je multifaktorske etiologije 2. Zbog porasta sistoličkog opterećenja i povećanog stresa te istezanja srčanih stijenki dolazi do hipertrofije lijeve klijetke HLKšto je inače najčešći srčani poremećaj u hipertenziji.
Sve o hipertenziji Odrastanje i početak puberteta već su sami po sebi turbulentna životna razdoblja, koja ionako pridonose varijabilnosti krvnog tlaka. Krvni tlak pokazuje i fiziološki veliku varijabilnost tijekom 24 sata i znatno se mijenja ovisno o tjelesnoj aktivnosti, ali i pod djelovanjem utjecaja iz okoline stres, uzbuđenje. Stoga se dijete ili adolescent, kod kojeg je jednom navratu izmjeren povišen krvni tlak, ne može odmah proglasiti hipertoničarem. Visoki krvni tlak Da dijete ima povišen krvni tlak, smatramo ako bilo izlječiv hipertenzija 1 stupanj izmjerena vrijednost tlaka jednaka ili viša od Prema osobnom iskustvu, znam da se povišen krvni tlak u djece najčešće otkriva na sistematskim pregledima u školi te na liječničkim pregledima u sportskim klubovima.
Hipertenzija je najčešće popratno stanje u bolesnika s atrijskom fibrilacijom, a često se zaboravlja na hipertenzivno oštećenje mozga, bubrega i žila 2. Liječenje je usmjereno prema identifikaciji i poništenju čimbenika koji pridonose otpornosti na terapiju; ispravnoj dijagnozi i prikladnoj terapiji sekundarnih uzroka te uporabi učinkovitih multidrug režima. U algoritmu terapije rezistentne hipertenzije inicijalna trostruka terapija blokatorima renin-angiotenzinskog sustava ACEI — ACE-inhibitor ili ARB — antagonist angiotenzinskih receptorablokatorima kalcijskih kanala i tiazidskim diuretikom većinom nije dostatna za regulaciju tlaka 1, 7, 8.
Mjere koje je potrebno poduzeti u zbrinjavanju pacijenata s RH možemo podijeliti prema Denolleu i suradnicima 8 na dvije razine. Na razini primarne zdravstvene zaštite potrebno je primijeniti stavke 1. Nefarmakološke mjere: Promjena životnih navika.
Pretilost; Visok holesterol. Glavni uvjet kako zauvijek izliječiti hipertenziju nije samoliječenje, strogo poštivanje svih propisa liječnika i ne kršenje dnevne rutine. Inače, postoji visok rizik od hipertenzivne krize, koja može biti fatalna.
Farmakološke mjere: Ukidanje interferirajućih lijekova. Trostruka antihipertenzivna terapija uz potvrđenu suradljivost bolesnika nesuradljivost se može kontrolirati nadzorom u izdavanju e-recepatapravilno mjerenje tlaka regulirati pravilnim odabirom manšete, mjeriti tlak nakon 15 minuta mirovanja, isključiti hipertenziju bijelog ogrtača kontinuiranim mjerenjem tlakova.
Razina specijalista hipertenziologa uključuje stavke 3. Potvrda i liječenje sekundarnih uzroka hipertenzije: Liječenje debljine, opstruktivne apneje u snu, bubrežnih uzroka stenoze renalne -ih arterije -arenoparenhimnih uzrokahiperaldosteronizma, bolesti štitnjače, Connova sindroma, feokromocitoma Uvodi se dodatna terapija antagonistima mineralokortikoidnih receptora, beta-blokatorima, centralnim antihipertenzivnim lijekom.
Slijedi radiološka obrada radi isključenja anatomskih zapreka za 4.
Primjer iz kliničke prakse s mogućnošću usklađivanja liječenja U ambulanti za RH Poliklinike KB Merkur primjenjujemo skrining probir obrade na tri razine uz suvremeno načelo individualno usmjerenog optimalnog medikamentnog liječenja. U isključivanju prividnih uzroka nezaobilazna je važnost satnog ambulantnog monitoriranja krvnog tlaka kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka — KMAT, engl. S pomoću KMAT-a bilježi se visoki udio bolesnika koji su non-dipperi to omogućava razlikovanje od hipertenzije bijele kute WCH i maskirane hipertenzije.
Jesmo li suočeni s epidemijom PA?
Kao čimbenici za bilo hipertenzija izlječiva 1 profil navode se i parametri poput debljine, poremećaja sna, sindroma apneje sindrom OSAvisokog unosa soli u prehrani, ortostatske hipotenzije, autonomne disfunkcije, starije dobi, dijabetičke neuropatije i kronične bubrežne bolesti KBB 7.
Antihipertenzivna terapija trebala bi se propisivati prema vrijedećim smjernicama i principima medicine temeljene na dokazima koja predlaže fiksne kombinacije 2. Izbor početne terapije ovisi o genetskim i okolišnim čimbenicima te mogućim nuspojavama. U sklopu procjene suradljivosti pacijenta korisna može biti hospitalizacija na nekoliko dana kako bi se procijenile vrijednosti krvnog tlaka i učinkovitost terapije u kontroliranim uvjetima 2.
Uspjeh liječenja hipertenzije ovisi o suradnji bolesnika i liječnika
Nakon isključenja prividnih uzroka isključuju se potencijalno lječivi sekundarni uzroci debljina, sindrom apneje u snu sindrom OSAprimarni hiperaldosteronizam, stenoza renalne arterije, renoparenhimna etiologija, feokromocitom, hipertireoza, hiperparatiroidizam, koarktacija aorte, Cushingov sindrom i hipertenzija inducirana lijekovima. Laboratorijska analiza uključuje parametre bubrežne i srčane funkcije.
Selektiranje bolesnika koji mogu imati korist od daljnjih novih postupaka liječenja, a nakon optimalnoga medikamentnog liječenja, odnosno dodavanja blokatora mineralokortikoidnih receptora kao četvrtog antihipertenziva, uz dodatak moksonidina, urapidila te minoksidila strogo je individualno. Riječ je bilo hipertenzija izlječiva 1 kombiniranom antihipertenzivnom liječenju u kojem se pacijentu bilo hipertenzija izlječiva 1 fiksne kombinacije lijekova radi bolje suradljivosti 8 — Ako bolesnik ima fibrilaciju atrija, treba dodati beta-blokatore.
Hipertenzija je vodeći rizični čimbenik za razvoj zatajivanja srca, a danas je ono jednako česta komplikacija hipertenzije kao i moždani udar. Poseban je problem zatajivanje srca s očuvanom sistoličkom funkcijom, što je tipična komplikacija njegova hipertenzivnog oštećenja Učinkovitom se pokazala upotreba antagonista mineralokortikoidnih receptora poput spironolaktona, čak i u niskim dozama, i αblokatora doksazosina kao četvrtog ili petog antihipertenzivnog lijeka 1.
Osvrt na eplerenon u liječenju rezistentne hipertenzije U patogenezi RH istaknuto mjesto zauzima aldosteron sa svojim vazokonstriktornim učinkom i mogućnošću mijenjanja vaskularne popustljivosti u stijenkama krvnih žila. On djeluje na remodeliranje vaskularnog sustava: u miokardu uzrokuje fibrozu; u endotelu krvnih žila osim profibrotskog odgovora uzrokuje oksidativni stres blokiranjem enzima glukozafosfat dehidrogenaze, što rezultira upalom i hipertrofijom; djeluje na endotel cerebralnih krvnih žila povećana incidencija cerebrovaskularnog inzulta 6.
Studije upućuju na dodatno značajno sniženje krvnog tlaka dodavanjem antagonista aldosterona 7 — Najnovija izvješća o potrebi uvođenja i učinkovitosti antagonista aldosterona očituju se u studiji grupe istraživača iz Praga, objavljenoj U njoj se preporučuje dodavanje antagonista aldosterona kao učinkovite metode liječenja potvrđene rezistentne hipertenzije ako bolesnici toleriraju lijek unatoč brojnim nuspojavama 7.
Koji su uzroci bolesti
Uspoređujući učinkovitost liječenja bubrežnom denervacijom u odnosu prema skupini bolesnika koja je bila liječena farmakološki intenzivirano dodavanjem antagonista aldosterona u periodu od 12 mjeseci, bubrežna denervacija nije bila bolja od intenziviranoga farmakološkog pristupa 7.
Kod svih bolesnika prije uvođenja MRA obavezno je procijeniti bubrežnu funkciju. Osnovni lijekovi koji se primjenjuju u ovoj grupi jesu spironolakton i eplerenon.
Osnovna je razlika djelovanja MRA u selektivnosti inhibicije receptora aldosterona. Eplerenon je selektivniji MRA od spironolaktona, s nižom incidencijom ginekomastije, osjetljivosti dojki i bradavica, spolne i menstrualne disfunkcije ima manje nuspojava nego spironolakton. Eplerenon se uvodi u dozi od 25 mg na dan i titrira do 50 mg na dan. Neovisno o tome koji MRA uvodimo nakon 3 — 5 dana potrebno je kontrolirati razinu kreatinina i kalija u serumu.
PATHWAY-2 je randomizirani dvostruko slijepi klinički pokus i jedino istraživanje do sada koje je usporedilo više antihipertenzivnih lijekova na skupini od oko bolesnika koji su morali zadovoljiti stroge uvjete da bi ušli u istraživanje. Također, jedino je istraživanje koje je usporedilo učinak spironolaktona s učincima blokatora simpatičkog sustava α i β-blokatori koji su alternativa spironolaktonu.
Studija je trajala 12 mjeseci te su bolesnici u 4 različita ciklusa terapije trajanja po 12 tjedana, uz postojeću antihipertenzivnu terapiju dobivali spironolakton, doksazosin, bisoprolol i placebo. Usporedbom rezultata nađeno je da je prosječno sniženje sistoličkog tlaka bilo značajnije uz primjenu spironolaktona nego nakon primjene placeba -8,7 mmHgdoksazosina -4,03 mmHg i bisoprolola -4,48 mmHg.
SAVJET MANJE AEROSOLA I ALERGENA
Bubrežna denervacija Kateterska bubrežna denervacija nova je minimalno invazivna dodatna metoda liječenja rezistentne hipertenzije kojom se smanjuje ukupni tonus simpatičkoga živčanog sustava selektivnom ablacijom živčanih ogranaka u stijenci bubrežnih arterija 16, Opservacijske studije pokazale su da je riječ o sigurnom i učinkovitom načinu redukcije ambulantnoga krvnog tlaka u pacijenata s rezistentnom hipertenzijom i pozitivan učinak na kontrolu glukoze u krvi, srčanu i bubrežnu funkciju, opstruktivnu apneju u spavanju te znakove oštećenja ciljnih organa 16 — Postupak RDN-a izvodi se u sali za endovaskularne zahvate sala za interventnu radiologiju, laboratorij za kateterizaciju srca pod kontrolom rendgena.
U svijetu najšire primjenjivan sustav za RDN jest Symplicity Renal Denervation System tvrtke Medtronic te se većina dokaza iz kliničkih studija izloženost lijekovima za hipertenziju upravo na njega. Symplicity sustav sastoji se od upravljivog endovaskularnog katetera, generatora radiofrekventne struje, elektroda, prekidača u obliku pedala i električnih kabela.
U sklopu premedikacije uvodi se antitrombotska terapija mg acetilsalicilne kiseline na dan do 7 dana nakon zahvataheparinizacija i.
MSD priručnik dijagnostike i terapije: Hipertenzija u trudnoći
Vaskularni pristup ostvaruje medicinski hipertenzija uređaj postavljanjem uvodnice promjera 2 mm 6 Fr u femoralnu arteriju. Kroz uvodnicu se zatim uvodi kateter za renalne arterije kako bi se izvela angiografija. Ako nalaz angiografije zadovoljava uvjete za nastavak postupka, u renalnu se arteriju kroz kateter ubrizgava nitroglicerin da bi se spriječio nastanak debljine, hipertenzije arterije.
Nakon toga uvodi se ablacijski kateter Symplicity na čijem se vrhu nalazi kružna elektroda kojom se isporučuje radiofrekventna struja, a može se rotirati u svim smjerovima s pomoću kontrole na dršku. Time se olakšava postavljanje katetera na pojedine točke za ablaciju i osigurava čvrst kontakt vrha sa stijenkom krvne žile. Generator radiofrekventne struje unaprijed je kalibriran tako da isporučuje uvijek jednaku količinu energije tijekom sekunda koliko bilo hipertenzija izlječiva 1 pojedinačni ablacijski postupak.
Osim toga generator mjeri impedanciju između vrha katetera i stijenke krvne žile čime operateru daje informaciju o kontaktu. Ako se impedancija promijeni zbog pomaka katetera ili pretjeranog zagrijavanja tkiva tijekom ablacije, generator će automatski zaustaviti isporuku radiofrekventne struje. Ablacija se izvodi od distalnog prema proksimalnom dijelu renalne arterije u 4 — 8 ablacijskih točaka.
Najdistalnija ablacijska točka trebala bi se nalaziti neposredno prije grananja segmentalnih arterija. Ostale se točke zatim odabiru povlačenjem katetera prema proksimalno i rotiranjem vrha duž cirkumferencije renalnih arterija. Nakon uspješnog postupka područje ablacije trebalo bi zahvaćati sve ogranke duž cirkumferencije bubrežne arterije na različitim udaljenostima od aorte.
Isti se postupak zatim ponavlja na drugoj bubrežnoj arteriji Metoda bubrežne denervacije postigla je ne samo sniženje krvnog tlaka nego i dodatne pleotropne učinke na smanjenje oštećenja ciljnih organa 16 — Nakon studije Symplicity HTN-3 bile su upućene kritike na račun opservacijskih studija bez zapisa satnoga kontinuiranog mjerenja krvnog tlaka i varijabilnosti u terapijskom odgovoru pacijenata.
Stoga su provedene dodatne analize studije Symplicity HTN-3 uz rezultate iz registara bolesnika kojima je učinjena bubrežna denervacija RDNa koje navode liječenje antagonistima aldosterona kao najvažniji farmakološki čimbenik sniženja tlaka