Hipertenzija, lijeve klijetke srca lijekovi,

Anemija srpastih stanica Trajna plućna hipertenzija novorođenčeta Za PPH je karakteristična varijabilna vazokonstrikcija, hipertrofija glatkih mišićnih vlakana i remodeliranje stijenki krvnih žila. Smatra se da je vazokonstrikcija djelomično posljedica povećane aktivnosti tromboksana i endotelina—1 snažnih vazokonstriktora i smanjene aktivnosti prostaciklina i NO snažnih vazodilatatora u endotelu plućnih arterija. Povećan tlak u krvnim žilama pluća uslijed vaskularne opstrukcije, oštećuje endotel.

EKG može pokazivati aritmije. Analiza mokraće može upućivati na zatajenje bubrega kao uzrok poremećaja ili kao na posljedicu zatajenja lijeve strane srca. Mogu se provesti višestruka ispitivanja krvi, uključujući kompletnu krvnu sliku, kemijsku analizu krvi te druga ispitivanja kako bi se utvrdio točan uzrok zatajenja srca. Liječenje Ciljevi liječenja uključuju smanjenje radnog opterećenja srca, kontrolu suvišnog zadržavanja soli i vode otekline i poboljšanje rada srca.

Zatajenje srca zahtijeva praćenje od strane liječnika. Može biti potrebno bolničko liječenje ako su simptomi jaki ili nestabilni; ako se hipertenzija kod disanja pojavljuju u odmaranju ili kod minimalne aktivnosti; ako nema odgovora na početno liječenje.

• zadebljanje lijeve klijetke
• ACE inhibitori djeluju tako da pomažu širenje krvnih žila, čime olakšavaju srcu da kroz njih pumpa krv.

Treba liječiti poremećaje koji ga uzrokuju te ujedno i precipitirajuće faktore. To može zahtijevati uzimanje lijekova, operativno liječenje i druge načine liječenja.

Pad krvnog tlaka izaziva lučenje renina bubrežnog enzima. Renin zatim aktivira angiotenzin hormon koji dovodi do suženja vazokonstrikcije mišićnog sloja malih krvnih žilica arteriola najmanjih ogranaka arterija na periferiji, povećavajući tako krvni tlak. Renin zadržava vodu u tijelu, time se volumen krvi u žilama povećava i tako se povisuje krvni tlak.

U uznapredovalim slučajevima, može se preporučiti ležanje ili smanjena fizička aktivnost kako bi radno opterećenje srca bilo što manje. Vazodilatatorni lijekovi se koriste za smanjenje radnog opterećenja, posebno ako simptomi uključuju teško disanje, pretjerani umor i smanjenu toleranciju na aktivnost.

ACE inhibitori se koriste u terapiji zatajenja srca u svim stupnjevima.

Ako je otečenost jaka ili postoje znakovi kongestije u sistemskoj tjelesnoj ili pulmonarnoj plućnoj cirkulaciji, potrebno je utjecati na nakupljanje soli i vode. Stoga se preporučuje prehrana s malo soli, ograničen unos tekućine, a od lijekova diuretici. Digoksin se može dati ako vazodilatatori i diuretici ne uklone simptome u potpunosti.

Može se preporučiti smanjenje težine. Hipertenzija pušenje i konzumiranje alkohola oba smanjuju djelotvornost pumpanja srca. Intravenska primjena lijekova se može koristiti kako bi se postigao brži odgovor, a uključuje inotropne lijekove, vazodilatatore i diuretike.

U nekih bolesnika potrebno je mehanički ukloniti tekućinu torakocenteza ili paracenteza.

U teškim slučajevima, može se provesti dijaliza radi uklanjanja suvišne tekućine. Uređaji za potpomaganje cirkulacije kao što je intra-aortna balonska pumpa ili pomoćni uređaj za lijevu klijetku mogu biti preporučeni za stabiliziranje stanja.

Transplantacija srca je također moguća metoda liječenja. Očekivanja prognoza Zatajenje srca je ozbiljan poremećaj koji može dovesti do smanjenja očekivanog trajanja života. Mnogi oblici zatajenja srca se dobro kontroliraju lijekovima i korekcijom poremećaja koji su ga uzrokovali.

Centralna cijanoza zahvaća cijelo tijelo uključujući tople dijelove tijela kao što su jezik i sluznice odraz je teške hipoksemije.

Ono može postati kronična bolest. Zatajenje srca se pogoršava kod infekcije ili drugih tjelesnih stresova.