Hipertenzija preko plašta. Perikarditis

Dresslerov sindrom nakon IM Lijekovi npr. Mycobacterium avium, M. Najvažniji fizikalni nalaz je trifazičko ili sistoličko i dijastoličko prekordijalno trenje. No ipak, trenje je često intermitentno i nepostojano, može biti izraženo samo u sistoli ili, nešto rjeđe, samo u dijastoli.

Evo Kako da Snizite Visok Krvni Pritisak za 5 Minuta Bez Lekova!

Veća količina perikardne tekućine može prigušiti srčane tonove, povećati područje srčane mukline i promijeniti izgled srčane siluete. Kada se sumnja na akutni perikarditis, ponekad je potrebna hospitalizacija zbog inicijalne obrade. Ako postoje znakovi ili simptomi povišenog tlaka u desnom srcu, tamponade, ili ako RTG snimka pokazuje uvećanu srčanu silueta, mora se učiniti i UZV srca, kako bi hipertenzija preko plašta potvrdio ili isključio perikardni izljev, te poremećaj punjenja srčanih šupljina.

Laboratorijske pretrage mogu otkriti leukocitozu i ubrzanu SE, ali to su nespecifični nalazi.

Slika 78—1. Akutni perikarditis: EKG, Stadij 1. Elevacija J točke, osim u odvodima aVR i V1. T—valovi su uredni. Poremećaji PR—segmenta obično izostaju u jednom odvodu ovdje u aVL. Dijagnoza počiva na tipičnom kliničkom nalazu i patološkim promjenama u EKG—u. Pojavljuje se i elevacija ST—segmenta u 2—3 standardna odvoda, ali se s vremenom vraća u normalu.

Perikarditis

Može se naći i depresija PR—segmenta. Nakon nekoliko dana, ili duže, T—valovi mogu postati aplanirani, a zatim i negativni u cijelom EKG—u, osim u odvodu aVR; inverzija T—vala se javlja nakon povratka ST—segmenta u normalu i hipertenzija preko plašta se razlikuje od oblika akutne ishemije ili IM.

Bol od akutnog perikarditisa može sličiti boli od akutnog IM ili plućnog infarkta, te su ponekad potrebne dodatne pretrage serumski srčani biljezi, scintigrafija plućaosobito ako su anamneza i nalaz EKG—a nespecifični za perikarditis. Postinfarktni sindrom, te sindrom nakon perikardiotomije teško je otkriti a moraju se razlučiti od nedavnog IM, plućne embolije i postoperativne infekcije perikarda.

Bol, perikardno trenje i vrućica, koja se javlja od 2 tjedna do nekoliko mjeseci nakon kirurškog zahvata i brzo se povlači nakon primjene acetilsalicilne kiseline ASKNSAR ili kortikosteroida, potkrepljuje dijagnozu. Perikardni izljev: Perikardni izljev je često bezbolan, ali ako se razvije u sklopu akutnog perikarditisa bolesnik se može tužiti na bolove.

Srčani tonovi su u pravilu prigušeni. Može biti čujno perikardno trenje. Kod velikih izljeva, kompresija baze lijevoga pluća smanjuje šum disanja čuje se blizu lijeve skapule i proizvodi krepitacije. Arterijski puls, jugularni venski puls i arterijski krvni tlak su normalni osim ako ne poraste intraperikardni tlak i izazove tamponadu.

Kod postinfarktnog sindroma miokarda, uz perikardni izljev može se javiti i vrućica, perikardno trenje, izljev, podražaje pleure, pleuralni izljev i bolovi u zglobovima. Ovaj sindrom se javlja između 10 dana i 2 mjeseca nakon infarkta miokarda. Obično je blag, ali može biti i težak.

Ponekad, nakon akutnog IM dolazi do rupture srčanog mišića, uzrokujući hemoperikard i tamponadu, hipertenzija preko plašta 1—10 dana nakon infarkta, a češće u žena.

Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkih nalaza, a često se na nju posumnja nakon nalaza uvećane srčane sjene na RTG—u srca i pluća. Kod velikih, kroničnih izljeva, u EKG—u se mogu naći električne oscilacije alternans. UZV srca ima dobru senzitivnost i specifičnosti što se tiče otkrivanja perikardnog izljeva. Ostali bolesnici moraju proći daljnju obradu, kako bi se točno utvrdila etiologija bolesti. Tamponada srca: Klinički nalazi su slični onima u kardiogenom šoku: smanjen minutni volumen, nizak sistemski arterijski tlak, tahikardija, zaduha.

Vratne vene su hipertenzija preko plašta proširene. Kod uznapredovalih slučajeva, puls može nestati u inspiriju. Ipak, paradoksalni puls se može javiti i kod KOPB—a, astme, plućne embolije, infarkta desne klijetke i nekardiogenog šoka. Srčani tonovi su prigušeni, osim ako je izljev malen. Mikrovoltaža i električne oscilacije alternans u EKG—u upućuju na tamponadu srca, ali ovi hipertenzija preko plašta nemaju senzitivnost ni specifičnost.

Iznenadno pojačano znojenje – uzroci, kao simptom bolesti, dijagnoza i liječenje

Ako se sumnja na tamponadu, potrebno je učiniti UZV srca, osim ako i kratka odgoda može biti opasna po život. U tom je slučaju indicirana hitna perikardiocenteza, koja predstavlja i dijagnostički i terapijski zahvat.

UZV srca dijagnozu postavlja na osnovi varijacija transvalvularnih i venskih protoka tijekom disanja, hipertenzija preko plašta kompresije i kolapsa desne strane srca uz postojeći perikardni izljev. Ako se sumnja na tamponadu, može se učiniti i kateterizacija desnog srca Swan—Ganzov kateter. Zabilježi se izostanak ranog pada dijastoličkog hipertenzija preko plašta u ventrikulskom tlaku. U krivulji atrijskog tlaka, x krivulja je očuvana a y krivulja nestaje. Konstriktivni perikarditis: Fibroza ili kalcifikacije perikarda rijetko uzrokuju simptome osim ako se ne razvije konstriktivni perikarditis.

Jedini rani znakovi mogu biti povišen ventrikulski dijastolički tlak, atrijski plućni i sistemski venski tlakovi. Simptomi i znakovi periferne venske kongestije npr. Ovaj zvuk nastaje zbog iznenadnog usporavanja dijastoličkog punjenja ventrikula rigidnim perikardom.

Sistolička funkcija ventrikula je obično očuvana prati se ejekcijska frakcija. Dugotrajniji porast pulmonalnog venskog tlaka dovodi do zaduhe naročito u naporu i ortopneje. Umor može biti izrazit. Izražena je distenzija vratnih vena uz povećanje venskoga tlaka u inspiriju Kussmaulov znaka koji nestaje u tamponadi. Paradoksalni puls je rijedak, i najčešće nije tako težak kao u tamponadi. Nema plućne kongestije, osim ako se ne razvije teška konstrikcija lijeve klijetke. Zbog restrikcije punjenja ventrikula, bilježenje tlakova u ventrikulu u ranoj dijastoli, pokazat će nagli pad iza kojeg slijedi plato slično znaku drugog korijena.

Rijetko je potrebna biopsija desnog srca, kako bi se isključila restriktivna kardiomiopatija. EKG promjene su nespecifične. Česta je hipertrofija hipertenzija uz nespecifične promjene T—valova. Postranične RTG snimke prsnoga koša najbolje prikazuju perikardne kalcifikacije, ali je nalaz nespecifičan.

Ultrasonografske promjene su isto tako nespecifične. Kad su tlakovi punjenja u desnom i lijevom ventrikulu jednako povišeni, Doppler ehokardiografija može razlučiti konstriktivni perikarditis od restriktivne kardiomiopatije. Brzina trikuspidalnog protoka u inspiriju se povećava puno više od normale u konstriktivnom perikarditisu, ali ne i u restriktivnoj kardiomiopatiji.

MSD priručnik dijagnostike i terapije: Perikarditis

Kad jako povećan tlak u lijevom atriju ometa respiratorne varijacije u transvalvularnim brzinama protoka, može pomoći određivanje brzine tkivnoga protoka na mitralnom prstenu. Kateterizacija srca se radi, ako klinički i ehokardiografski nalazi upućuju na konstriktivni perikarditis. Ona pomaže potvrditi i kvantificirati abnormalnu hemodinamiku koja definira konstriktivni perikarditis: srednji plućni arterijski hipertenzija preko plašta plućni kapilarni tlakplućni arterijski dijastolički tlak, teledijastolički tlak desnog ventrikula i srednji tlak desnog atrija iznose između 10 i 30 mmHg.

Sistolički tlakovi plućne arterije i desnog ventrikula su normalni ili umjereno povišeni, tako da su tlakovi pulsa niži. U krivulji atrijskog tlaka, x— i y—val su tipično naglašeni, u krivuljama ventrikulskih tlakova, dijastolički val se bilježi u vrijeme brzog punjenja ventrikula. Ove se promjene hipertenzija preko plašta uvijek nađu uz značajan konstriktivni perikarditis.

Kad je jednak pulmonalni kapilarni tlak i srednji arterijski tlak desnog atrija, a bilježi se i rani dijastolički val u krivulji ventrikulskoga tlaka, zajedno s izraženim x— i y—valovima u krivulji tlaka desnoga atrija, mora se posumnjati i na restriktivnu kardiomiopatiju i na konstriktivni perikarditis. Takva zadebljanja zajedno s tipičnim hemodinamskim promjenama mogu potvrditi dijagnozu konstriktivnog perikarditisa. Ako se ne vidi perikardno zadebljanje ili izljev, dijagnoza restriktivne kardiomiopatije je vjerojatna, ali ne i dokazana.

Dijagnosticiranje uzroka: Nakon dijagnosticiranja perikarditisa, potrebno je učiniti pretrage koje će otkriti etiologiju i učinak na srčanu funkciju. U mladog pacijenta, koji do tada nije bio bolestan, a koji ima simptome virusne infekcije i perikarditis, obično nije potrebna široka obrada. Razlučivanje virusnog od idiopatskog perikarditisa je teško, skupo i općenito od malog praktičnog značaja.

Biopsija perikarda ili aspiracija perikardne tekućine može biti potrebna kako bi se utvrdila dijagnoza.

• Tlak do 97 - Uvreda
• Bol i ostali simptomi ne prate uvijek hipertenziju.
• Iznenadno pojačano znojenje — dijagnoza Ako iznenadno pojačano znojenje postaje sve češće, treba potražiti liječničku pomoć.
• Vulkanologija Sažetak Oceanski grebeni, na kojima se razdvajaju tektonske ploče Zemlje, kreću se od dubine od više od 5 km na Arktiku do m nadmorske visine na Islandu.
• Kako povećati pritisak vode u kuci
• Zaustavljanje hipertenzivne krize - Miokarditis February

Direktni mikroskopski preparat i kultura perikardne tekućine pomaže identificirati uzročnike. Potreban je i citološki pregled uzorka, radi otkrivanja malignih stanica. Potpuna drenaža novootkrivenog perikardnog izljeva nije nužna za dijagnozu. Izbor između perikardiocenteze iglom ili kirurške drenaže ovisi o mogućnostima ustanove i iskustvu liječnika, etiologije izljeva, potrebe za dijagnostičkim uzorcima tkiva, te o prognozi bolesnika. Kirurška drenaža je najbolji izbor u slučaju tamponade srca, uz nejasnu etiologiju.

Osim mikrobiološke kulture i citologije, mogu se učiniti i drugi laboratorijski testovi perikardne tekućine, no oni su nespecifični. Ponekad je moguće postaviti specifičnu dijagnozu, koristeći nove vizualne, citološke i imunološke analize tekućine dobivene pomoću perikardioskopske biopsije.

Kateterizacija srca pomaže kod procjene perikarditisa i utvrđivanju uzroka reducirane srčane funkcije. Metastaze može otkriti CT ili MR, iako je ehokardiografija obično dovoljna metoda. Druge pretrage su KKS, reaktanti akutne faze upale, rutinski biokemijski parametri, mikrobiološke kulture, autoimuni testovi, testovi na HIV, testovi na histoplazmozu u endemskim područjimaneutralizirajuća antitijela na coxsackie viruse, virus influence i echovirus. Liječenje Preporučljiva je hipertenzija preko plašta zbog praćenja bolesnikovog stanja i mogućih komplikacija.

Treba ukinuti lijekove koji mogu biti uzrok bolesti npr. Kod tamponade srca treba učiniti hitnu perikardiocentezu vidi SL. Intenzitet terapije ovisi o stupnju bolesnikovih tegoba. Jaka bol može zahtijevati terapiju opioidima i kortikosteroidima npr. Kortikosteroidi su osobito učinkoviti u hipertenzija preko plašta perikarditisu koji se javlja u sklopu uremije ili sistemske bolesti vezivnog tkiva. Antikoagulansi su obično kontraindicirani u akutnom perikarditisu, jer mogu izazvati intraperikardno krvarenje pa čak i fatalnu tamponadu; ipak mogu se dati u ranom perikarditisu nakon akutnog infarkta miokarda.

Resekcija perikarda rijetko je potrebna. Infekcije se liječe specifičnim antibioticima. Ponekad je potrebna potpuna drenaža perikardnog izljeva. Kod postinfraktnog sindroma miokarda i nakon perikardiomiotomije, te kod idiopatskog perikarditisa, antibiotici nisu indicirani. Bol i izljev mogu se kontrolirati punom dozom NSAR.

Zaustavljanje hipertenzivne krize

Ako je odgovor zadovoljavajući, doza se postupno smanjuje a lijek se može izostaviti nakon 7—14 dana. No, ponekad liječenje mora trajati više mjeseci.

Za perikarditis u sklopu reumatske groznice, sistemske bolesti vezivnog tkiva ili kad je uzrok tumor, terapija je usmjerena na osnovnu bolest. Osim u hitnim slučajevima npr. Ako je moguće, treba biti nazočan kardiolog ili torakalni kirurg. Oprema za reanimaciju mora biti pri ruci. Parenteralna sedacija je poželjna npr. Bolesnik mora biti u ležećem položaju, s glavom podignutom 30° od podloge.

Tlak 147 do 97

U aseptičkim uvjetima, koža i potkožno tkivo se infiltrira lidokainom. Igla od 75 mm pričvrsti se preko trokrakog nastavka na 30— ili 50— mililitarsku špricu.

• Miokarditis Iznenadni padovi krvnog tlaka vrlo su opasni i mogu izazvati nepovratne učinke u ljudskom tijelu.
• В начале мы были полностью невежественны.
• Зеленые огни пододвигались все ближе и ближе к Земле и внезапно - Стой.
• Uzroci liječenju hipertenzije kod žena

U perikardnu šupljinu se može ući kroz desni ili lijevi ksifokostalni kut, ili uz vrh ksifoidnog nastavka iglom usmjerenom prema gore i unutra, više uz torakalnu stijenku. Iglom se ulazi uz stalnu aspiraciju. UZV može poslužiti za navođenje igle.

Kad igla dosegne željeni položaj, pričvrsti se uz kožu, kako bi se spriječila povreda miokarda i koronarnih krvnih žila.

EKG monitoriranje je bitno za otkrivanje aritmija koje nastaju prilikom dodira ili punkcije miokarda. Pravilno bi bilo hipertenzija preko plašta tlak u desnom atriju i pulmonalni kapilarni tlak. Tekućina se aspirira dok intraperikardni tlak ne padne ispod vrijednosti tlaka u desnom atriju, obično do subatmosferskih vrijednosti. Ako je potrebna kontinuirana drenaža, kroz iglu se može uvesti plastični kateter u perikard, a zatim se igla izvadi.

Kateter može ostati u perikardu 2—4 dana. U slučaju traumatskog perikardnog izljeva, ponekad je potreban kirurški zahvat kako bi se odstranio izljev iz perikarda i popravilo oštećenje. Perikarditis u sklopu uremije može dobro odgovoriti na učestalije hemodijalize, na aspiraciju, te na sistemsku ili intraperikadnu primjenu kortikosteroida. Intraperikardna primjena triamcinolona također može imati povoljan učinak. Kronični izljevi se najbolje liječe rješavanjem uzroka, ako je poznat.

Recidivirajući ili perzistentni simptomatski izljevi mogu se liječiti balonskom perikardiotomijom, kirurški otvaranjem prozora u perikardu fenestracijom ili sklerozirajućim lijekovima npr. Recidivirajući izljevi prouzročeni invazivnim malignim tumorima mogu se riješiti sklerozirajućim lijekovima. Asimptomatske izljeve nepoznate etiologije ponekad treba samo pratiti. Kongestija kod kroničnog konstriktivnog perikarditisa poboljšava se mirovanjem, manjim unosom soli ili diureticima.

Digoksin je indiciran samo u slučaju atrijske aritmije ili sistoličke disfunkcije ventrikula.